Hrvatska rukometna reprezentacija osvojila je srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu nakon što je u finalu u Oslu pred 15.000 gledatelja izgubila od Danske sa 26-32 (12-16). Izranjavana i umorna Hrvatska nažalost, nije uspjela zaustaviti moćni danski stroj.
Usprkos silnom zalaganju i trudu, hrvatski rukometaši nisu uspjeli prekinuti pobjednički danski niz koji traje od 2019. godine i proteže se na četiri uzastopna SP-a. Prva je to medalja hrvatskih rukometaša na svjetskim prvenstvima nakon bronce osvojene 2013. u Španjolskoj, te ukupno šesta, pri čemu čak četvrto srebro, podsjeća Večernji list.
“Nisam uopće tužan. Bilo je prelijepo dijeliti teren i svlačionicu s ovim momcima. Moglo je biti bolje na kraju, ali ne mogu poželjeti ljepše, nego da se s medaljom oprostim. O utakmici bih mogao reći dosta toga, ali ne želim ulaziti u to. Miješali su mi se osjećaji. Vidio sam Duleta da plače. Smijao sam se i želio sam lijepo sjećanje. Rezultat nije trebao biti takav, ali zapamtit ću svaku minutu na ovom turniru. Svaka medalja mi je draga, ali ovoj se nisam nadao.
Nisam trebao biti tu, ali na kraju lijepa priča. Završili smo turnir u Hrvatskoj kako smo željeli i usrećili naš narod. Naravno da smo uzbuđeni o dočeku, pričalo se o tome. Dečki su zaslužili, nadam se što većem broju ljudi. Ujedinili smo sve i vratili rukomet tamo gdje pripada. Moram se zahvaliti svim prijateljima i obitelji. Mome prijatelju, bratu i kapetanu Domagoju Duvnjaku. Zajedno smo ušli i zajedno se opraštamo, zauvijek će mi ostati u sjećanju. Hvala svima, nadam se da smo vam uzvratili”, rekao je Igor Karačić.
“Predivno, niti u najluđim snovima ne bih pomislio na ovo, pogotovo nakon ozljede u drugom kolu. Ostat će mi ovo u glavi cijeli život. Hvala dečkima, obitelji, navijačima. Predivan je dres, najljepši i najteži, hvala ljudima koji su me naučili nositi ga. Hvala svima koji su dali život za državu, bez njih ne bih mogao nositi ovaj dres. Reprezentacija je u dobrim rukama, ovo je mali koračić prema budućnosti. Hvala i danskoj reprezentaciji. Dali su mi da zabijem zadnji gol, odmaknuli su se. Ovo je zadnji gol za ovaj dres. Dao sam cijelog sebe u ovu reprezentaciju.
Odlazim ponosan. Najponosniji sam što mogu lijepo sjest na kavu sa svojim suigračima. Mislim da je to bit sporta i života. Imao sam predivne suigrače i trenere, puno su me naučili. Život ide dalje. Reprezentacija je pokazala da smo ponovo u vrhu. Izgubili smo samo od Egipta. Dobili smo Island sa šest razlike, Mađarsku, Sloveniju, Francusku. Čudo je što smo napravili Jedva čekam doći doma. jedva čekam doček. Večeras ćemo se malo opustiti. Nadam se da će dečki uživati jer ova medalja ide navijačima. Gurali smo se od prve utakmice, bez njih ne bismo bili ovdje. Imali smo privilegiju igrati doma i navijači su nas gurali. Protiv Islanda smo došli do zida.
Sve ili ništa. Island je igrao fenomenalno, a mi smo ih lagano pobijedili. Tu smo vidjeli da možemo. Dečki su shvatili da nema odustajanja, niti danas na deset razlike. Veselimo se sutrašnjem danu. Na sve svoje utakmice sam ponosan. Odigrao sam puno turnira i prvenstava, stvarno sam ponosan”, rekao je Domagoj Duvnjak.