Jedanaest godina natjecateljskog plivanja Laura Boroš pretvorila je u snažnu bazu za HYROX, kojem se ozbiljnije posvetila prije dvije godine. Ove je sezone u dobnoj kategoriji od 25 do 29 godina osvojila tri postolja – treća mjesta u Beču i Malagi te prvo mjesto u Riminiju. U razgovoru nam je otkrila kako izgleda njezin put od bazena do HYROX uspjeha, koji su joj sljedeći sportski ciljevi i što za nju znači uloga ambasadorice Zagreb Advent Runa.
- Laura, natjecateljskim plivanjem bavila si se od sedme do osamnaeste godine. Kako je izgledao tvoj sportski put od bazena do HYROX-a i što si iz plivanja prenijela u novi sport?
S profesionalnim plivanjem sam prestala kada sam krenula na fakultet; bilo mi je jasno da ako bih se voljela nastaviti profesionalno baviti plivanjem, trebam otići van studirati, ali u tom trenutku nisam imala želju otići iz Hrvatske.
Na fakultetu sam krenula samostalno trenirati, uglavnom je to bilo u teretani, ali više iz svog osobnog gušta. Tamo sam 2023. upoznala i svoga današnjeg trenera Marija Bajana, a pred kraj 2024. saznali smo za HYROX.
Koncept utrke mi se svidio na prvu, te sam Mariju došla sa idejom da se pripremim za jedno od natjecanja. Do tada trčanje nikada nije bilo dio mog treninga i rutine, pa sam odlučila uzeti duži period, odnosno deset mjeseci za pripremu prvog natjecanja.
2. HYROX-u si se ozbiljnije posvetila prije dvije godine, a u dosadašnjim službenim nastupima već si osvojila tri postolja u dobnoj kategoriji 25–29. Jesi li očekivala tako brz napredak?
U natjecanja ne volim općenito ići s puno očekivanja unaprijed, ali svakako nisam mislila da će napredak biti ovako brz!
Ponajviše radi toga što sam trčati počela tek kada sam krenula s pripremama za HYROX.
Ali 11 godina plivanja se na kraju pokazalo kao savršena aerobna baza za moje današnje trčanje, a uz taj veliki aerobni „motor”, dalo mi je i veliku lokalnu mišićnu izdržljivost za sve ostale dijelove HYROX utrke.
3. Od nastupa u Stuttgartu, gdje si ostvarila vrijeme 1:11:28, do osobnog rekorda u Beču od 1:06:40 napredovala si za gotovo pet minuta. Što se u tom razdoblju najviše promijenilo u tvom treningu ili pristupu natjecanju?
U tom sam periodu puno radila treninge niskog intenziteta, kako trčanje, tako i ergometre, bicikl, plivanje.. Vjerujem da sam tu još dodatno adaptirala tijelo da podnosi dugo vremensko trajanje utrke, da sam fizički, a i mentalno spremna trčati i raditi stanice duže od sat vremena.
Uz to sam i pametnije pristupila idućoj utrci jer sam nakon prve znala kako sve izgleda i što me točno čeka, što je rezultiralo s manje pogrešaka i gubitaka vremena u prijelaznim dijelovima utrke.
4. Nakon trećih mjesta u dobnoj kategoriji u Beču i Malagi, u Riminiju si osvojila prvo mjesto u kategoriji i završila četvrta ukupno. Kako si doživjela taj rezultat i je li utjecao na tvoje daljnje sportske ambicije?
Prvenstveno, svakom sam si idućom utrkom dodatno i iznova dokazala što sve mogu i koliko sam jaka u glavi, što sam sve spremna izdržati mentalno i fizički kada imam cilj i viziju.
Fizička sprema je svakako jako bitan segment, ali ako nemaš glavu koja će to iznijeti, sve pada u vodu. To je ono što sam ja sebi pokazala dokazala kroz utrke, a postolja su bila šlag na torti i dodatna nagrada za uložen trud.
5. Kako izgleda tvoj tipičan tjedan priprema i koliko je u njemu zastupljeno trčanje?
U periodu kada nema toliko natjecanja, kao što je sad, puno više vremena posvećujem radu na bazičnoj snazi sa utezima te treningu nižeg intenziteta – trčanje, bicikl, ergometri, a i specifične HYROX vježbe.
Na tjednoj bazi to je ispadne oko 12 sati treninga i od 50 do 60 kilometara trčanja.
Ako govorimo o užem periodu pripreme prije samog natjecanja, recimo zadnjih osam tjedana, onda su treninzi specifičniji samom izgledu utrke, treninzi trčanja ciljaju intenzitet i brzinu trčanja na samoj utrci, puno se više radi na stanicama i izvedbi istih, i u određene treninge u tjednu se to objedinjuje kako bismo što vjernije simulirali utrku.
6. Koji ti je dio HYROX utrke najzahtjevniji, a u kojem segmentu vidiš svoju najveću prednost?
Najzahtjevniji dio su mi svakako sledovi jer zahtijevaju visoku razinu maksimalne snage, kao i ergometri, odnosno skijaški i veslački ergometar, koji puno više odgovaraju višim sportašima. Moja najveća prednost jest upravo trčanje, koje u utrci uspijem iskoristiti za oporavak kako bih dalje bila spremna napasti iduće stanice.
7. Kada tijekom utrke postane najteže, što ti pomaže zadržati fokus i pronaći dodatnu snagu za nastavak?
Kada postane teško, obično se isključim i ne razmišljam koliko me toga još čeka, već se fokusiram isključivo na idući korak utrke, koji god on bio, i da upravo taj korak odradim što bolje i kvalitetnije. Takve su stvari jako teške, a još su teže ako nemaš ljude iza sebe, koji su tu za tebe, prate tvoju borbu i prenose je na sebe kako bi ti olakšali.
Ja sam imala tu priliku da su dosad sa mnom na svim mojim natjecanjima bili ljudi koji su mi najveća podrška u životu – moji roditelji Dražen i Svjetlana, najbolja prijateljica Dora Radić-Lima te trener i mentor Mario Bajan.
8. Koji je trenutačno tvoj najveći sportski cilj – određeni rezultat, plasman ili natjecanje?
Moj najveći sportski cilj jest ove sezone prijeći s Open utrka koje sam dosad radila na Pro utrke, koje se razlikuju po kilažama koje se rade na pojedinim stanicama. Želim i raditi na tome da se približim odlasku na Svjetsko prvenstvo u HYROX-u u svojoj dobnoj skupini. Ono što je moja glavna je želja je da izvučem svoj maksimalni potencijal u ovome sportu, koji god on bio. Sve ostalo što s time treba doći će doći.
9. Ove si godine ambasadorica Zagreb Advent Runa. Što ti znači ta uloga i čemu se najviše veseliš na utrci 6. prosinca?
Zagreb Advent Run je moja prva trkačka utrka pa za mene ima veliko osobno značenje. Zato mi je i prilika da ove godine budem ambasadorica utrke još posebnija.
Velika mi je čast predstavljati tako veliku utrku u jednom od najljepših razdoblja godine, u svom gradu i s ljudima koji dijele sličnu želju, strast i ljubav prema trčanju.
Osim same utrke, veselim se svemu što imamo priliku tamo iskusiti i doživjeti prije i nakon nje. Upravo su zajedništvo, ugođaj i energija koju organizatori te prisutni trkači i navijači stvaraju ono po čemu je Zagreb Advent Run zaista jedinstven.
10. Koju ćeš dionicu trčati na Zagreb Advent Runu i što bi poručila svima koji razmišljaju o prijavi na 5 ili 10 kilometara, ali još nisu sigurni jesu li spremni?
Na Zagreb Advent Runu ću trčati dionicu od 10 kilometara, što je samo neka moja osobna preferenca. Mislim da je Zagreb Advent Run utrka na 5 kilometara savršena prilika za svakoga da se kroz zadavanje takvog izazova izvede iz zone ugode, a isto tako i uvede trčanje u svoj život i trening rutinu!
Vjerujem da je, ako se počne trenirati u nadolazećem razdoblju, do utrke sasvim dovoljno vremena da se osoba pripremi i otrči svih 5 kilometara u komadu. Zato nemojte čekati da se osjećate potpuno spremnima – prijavite se, odaberite svojih 5 ili 10 kilometara i dopustite da vam Zagreb Advent Run bude motivacija za prvi korak! Ugođaj, energija i atmosfera na dan utrke učinit će cijelo iskustvo još posebnijim.
